Maske od zelene gline za akne i masnu kožu
Maske za lice od zelene gline izvlače toksine iz kože, uklanjanju površinski sloj epidermisa, a koži donose minerale (zelena glina funkcionira kao ionski izmjenjivač), pa su najčešće upravo kod masne i mješovite kože sklone aknama.
Najljekovitija i najkvalitetnija je zelena glina s najsitnijim česticama, koja je namijenjena oralnoj upotrebi (na tržištu pod nazivima ventilirana i ultraventilirana, ovisno o tipu zelene gline i proizvođaču), i uputno je i za maske koristiti upravo takvu, glinu finijih čestica. Na tržištu se nalaze dvije vrste zelenih glina, ilitna i montmorilitna. Obje će dobro obaviti posao, no montmorilitna ima nešto veće svojstvo apsorpcije. S druge strane, lakše je baratati s ilitnom glinom – maske su kompaktnije i lakše razmazive. Ovo lakše naravno ne treba doslovno shvatiti – na nekim radionicama smo i sami imali problema s tako bazičnim stvarima kao što je spravljanje maski od gline – jer glina, ovsino o vrsti, uvjetima čuvanja, vlazi koju je već upila i sl., može tražiti vrlo različite doze vodene faze – zato se nemojte slijepo držati receptura već dodajte ili oduzmite vodenu fazu, već prema trenutnom raspoloženju gospođice gline. Ja nekako volim reči da glina, baš kao i svako eterično ulje, ima svoj karakter s kojim se morate naučiti nositi :). I da, i sama sam oduvijek mrzila kuharske recepte tipa dodajte brašna dok ne dobijete takvo i takvo tijesto.
Osnovni sastojci i opće upute
Kod kože sa aknama i upalnim pocesima maskama sa zelenom glinom najčešće se dodaje cink-oksid, koji djeluje adstrigentno i antiseptično, te hidrolati koji se i uobičajeno koriste u njezi problematične kože: timijan linalol i čajevac, ali i protuupalni poput rimske i njemačke kamilice i stolisnika, te općenito pogodni za masnu i mješovitu kožu, poput ružmarina verbenona i nerolia. Biljna ulja se mogu i ne moraju dodati, a ako ih dodajemo opet biramo tipična ulja pogodna za masnu kožu s upalnim procesima: lješnjak, grožđe, jojobu, tamanu, macerat nevena...
S eteričnim uljima je ista priča: želimo antispetično, protuupalno i balansirajuće djelovanje, pa su česte kombinacije s čajevcem, elemijem, ružmarin verbenonom, kamilicama...
Jako često u maskama sa zelenom glinom namijenjenim problematičnoj koži nalazimo i prah biljke neem koja također djeluje detoksicirajuće na kožu.
Maskama se, zbog vlaženja, može dodati i glicerol, kao i drugi sastojci koji će pomoći zadržati vlagu u koži.
Maske za lice sa zelenom glinom ne treba koristiti više od dva puta tjedno, a s obzirom da se glina voli uvući u pore (koje su obično proširene kod osoba s masnom kožom i aknama), maske je najbolje nanositi prije tuširanja, jer se u kadi najbolje isperu s lica. Masku na licu treba držati 10-20 minuta, ovisno o recepturi - kada počne zatezati, vrijeme je za uklanjanje maske.
Prije nanošenja maske lice ne treba čistiti (jer će ju maska očistiti!), eventualno treba ukloniti make-up najblažim mogućim srestvom (uljem, mlijekom). Skinete li sve s kože pjenama i gelovima za umivanje, maska od zelene gline kožu može itekako iziritirati.
Zelenu glinu ne bi trebala biti u doticaju s metalom, pa je maske najbolje spravljati u keramičkim ili staklenim kemijskim čašama, te miješati staklenim, drvenim ili plastičnim žličicama.
Osnovna receptura:
15 g gline
10 g vodene faze
U glinu polako dodavati vodu, miješajući, do željene konzistencije. Dakle, 10 g voda nije apsolutna zapovijed, već okvirna mjera.
U ovoj priči se voda može zamijeniti hidrolatom, te joj dodati malo glicerola (1-2 g). Dakle, u odvojenoj posuditi pomiješate vodenu fazu (vodu ili hidrolat) sa glicerolom, pa sve zajedno polako dodajete u posudu sa glinom.
Maska sa zelenom glinom i neemom:
8 g gline
7 g praha neema
10 g vodene faze
Maska sa zelenom glinom i cink oksidom:
12 g gline
3 g cink oksida
10 g vodene faze
Vodena faza može biti ovako razrađena:
- 10 g hidrolata (npr. timijan linalol)
- 5 g hidrolata timijan linalol, 5 g hidrolata njemačka kamilica (kamilicu dodajemo zbog protuupalnog djelovanja)
- 8-9 g hidrolata ili mješavine hidrolata, 1-2 g biljnog glicerola
Maska sa zelenom glinom i uljima:
15 g gline ili mješavine prahova (vidi gore)
7-8 g vodene faze
1-2 g biljnog ulja
Prvo izmješajte glinu i vodenu fazu, a potom dodajte ulje.
Kod jakih upalnih procesa preporučamo ulje tamanua i uljni macrat nevena, a kod “samo” nečiste kože dovoljna su laganija ulja koja će nahraniti kožu poput lješnjaka i sjemenki grožđa.
Ukoliko dodajete i eterična ulja, prvo ih pomiješajte s biljnim uljem, a potom sve zajedno dodajte u mješavinu gline i vodene faze.
Na ovakve doze maski eterična ulja se dodaju u maloj količini, 1-3 kapi:
- za izrazito problematičnu kožu: 2 kapi čajevca, 1 kap njemačke kamilice
- za kožu sa miteserima: 2 kapi elemia
- za mješovitu kožu: 2 kapi širokolisne lavande
- za dehidriranu kožu s aknama: 1 kap čajevca, 1 kap palmarose, 1 kap njemačke kamilice
Igrajte se! Sa maskama od zelene gline nije greda ako pogriješite dozu kao kod izrade krema, kada sve zajedno možete hititi u smeće i ostati bez manje ili veće hrpice novaca uložetene u emulgatore, ovlaživače i ostale ne baš jeftine sastojke... Maske se uvijek mogu iskoristiti i popraviti, a ako ništa drugo, dodati u kadu punu vode za lagani detox tijela.
Autor: Nikolina Karin, fitoaromaterapeut
